PAS IZ JOSIPDOLA – ŽRTVA ILI AGRESOR?

Pas mješanac napao i teško ozlijedio petogodišnje dijete! Taj i slični naslovi već nekoliko dana ne silaze s naslovnica većine hrvatskih internetskih portala. Iako sam si obećao da neću komentirati slučaj psa koji je napao petogodišnje dijete iz Josipdola nešto me tjera da to učinim. Ako ništa drugo potreba da progovorim u ime svih pasa koji su godinama bez obzira na vremenske uvjete odnosno da li je vani temperatura plus 30 ili minus 20, da li pada kiša ili pak snijeg zatočeni na lancu. Pasa kojima su pojedinci odlučili oduzeti slobodu kretanja, prirodnu potrebu svih živih bića.Budući da znam da je nekima nejasno zašto stajem u obranu psa koji je petogodišnje dijete izgrizao po glavi na ljudskom primjeru pokušat ću objasniti kako se pas u trenutku ( ali i puno prije) napada osjećao.

Slučaj Fritzl odličan je primjer za usporedbu. Za one koji ne znaju riječ je o Josefu Fritzlu, ocu koji je svoju kćer Elisabeth Fritzl 24 godine držao ‘na lancu’ zatočenu u podrumu obiteljske kuće pritom se nad njom seksualno iživljavajući. Što se u glavi te djevojčice, sada već žene 24 godine događalo, a vrlo vjerojatno se još uvijek događa svi mi možemo nagađati. Da je nakon svega oca i ubila nitko joj ništa ne bi prigovorio. Štoviše, odobravali bi njezin postupak jer Josef Fritzl ionako je zaslužio smrtnu kaznu. Slažete li se?

Vratimo se mi u hrvatsku stvarnost. Podivljali pas u Josipdolu nakon godina zlostavljanja ( baš poput Elisabeth Fritzl ) odlučio je reći dosta zlostavljanju i reagirao je tako kako je reagirao. Ako isključite emocije i objektivno sagledate situaciju u kojoj čovjek psa udara štapom zaključit ćete da se pas samo branio odnosno odgovorio je na napad. Budimo realni i puno  socijaliziraniji i tolerantniji psi sigurno bi reagirali.Tatjana Zajec, veterinarka iz Dumovca – skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u izjavi za Večernji.hr najbolje je opisala događaj. Citiram: ‘Na žalost, u Hrvatskoj mnogi ljudi i dalje drže psa na lancu. Od životinja koje žive u takvim nemogućim uvjetima ne može se niti očekivati da se ponašaju normalno jer žive nenormalno. A o tome bi jasno trebali voditi računa njihovi vlasnici – govori Tatjana Zajec te napominje da životinje, kao i sva živa bića, imaju prava i potrebe koje treba zadovoljiti. Obično se, nastavlja, veterinarka iz Dumovca, životinje krive kada se dogodi tragedija, ali ljudski se faktor pritom često zanemaruje.

Istina, ljudski faktor često se zanemaruje, a u slučajevima poput ovog zakazao je cijeli sustav. Konkretnije, veterinar koji je psa cijepio trebao je vlasnika upozoriti na moguće posljedice držanja psa na lancu. Štoviše, trebao ga je upozoriti da držanjem psa na lancu krši Zakon o zaštiti životinja. On nije napravio ništa već je, kako to već biva u Hrvatskoj psa cijepio, uzeo lovu i doviđenja do iduće godine. Naime, u manjim mjestima psi se ne cijepe u veterinarskim ambulantama već veterinari izađu na teren i na brzinu cijepe sve pse u selu. Žalosno, ali istinito. Još je skandaloznija izjava načelnika općine Josipdol za Večernji.hr : ‘Žao mi je što se to dogodio, pogotovo zato što smo puno proračunskog novca utrošili na borbu protiv pasa lutalica i propisno uklanjanje njihovih lešina’. Zašto? Osim poziva na javni linč napuštenih pasa, načelnik zaboravlja činjenicu da dijete nije napao pas lutalica, već pas koji je imao gospodara. I to pas koji je bio zavezan na lancu.

Vlasnik koji je psa zatukao sjekirom ( ne konkretno vlasnik iz Josipdola), ako je to istina , također je prekršio nekoliko zakona. Što bi bilo da je taj isti pas izgrizao nečije tuđe dijete? Da je za to morao platiti kaznu? Naravno, vrlo vjerojatno za njih neće odgovarati jer sustavu koji je zakazao lakše je optužiti psa nego priznati vlastitu pogrešku. Prema zakonu pas bi vrlo vjerojatno ionako bio uspavan, ali morao bi proći karantenu. Što bi bilo kad bi bilo sada ionako nije važno. Za kraj pitam se što bi čovjek koji je psa sposoban zatući sjekirom napravio primjerice vozaču koji je slučajno pregazio njegovo dijete koje je bez nadzora (roditelja) istrčalo na cestu?

PREPORUKA: PRIPREMITE PSA (I SEBE) ZA DOLAZAK MALE BEBE